sabah
Vijerujem da se nekad i kod vas desi kad ustanete sijetite se nečeg iz života štose nikako neveze sa nekim događajem ili terminom toga dana ili bilo čega drugog. Eto pisajući ovaj post, i u glavi drzajući jutarnje sijećanje kojem i nizbogčeg dođe a desilo se prije nekoliko godina. Naime o čem je riječ? Pa ovako sijetih se jedne starice u gradu koja je prosila bila je uvijek ispred jedne trgovine ili ispred Džamije kad je džuma. Dans došao sam u centar i tražio sam je očima po mijestima gdje je obično bivala. Ali je ne nađoh znala se je lijepo zahvaliti kad joj pružis koju kovanicu. Bila je mila baš kao iz neki starih priča, ako bi koji pisac opisao slikovito staru ženu zavijenu i malo pognutu vijerovali ili ne prijatelj koji je,. hajmo,.,. reći na održavanju ulica mislim komunalia pozdravime i zovnume na kahvu. Kroz priču reče mi da je policija našla mrtvo tijelo stare žene u jednoj šupi od zgrada i da mora ići da je zakopaju sinulo mi je da mi je došla u sijećanje i kad ga upitah, koje ona? On mi reče objasni baš nju bilo mi je žao i sad je dok pišem ovaj post sućut je baš velika u meni kao damije rod ono sto obećah danas sebi daću novce da joj se Jasin prouči na džumi neka joj je viječni rahmet. Štovam zapravo želim reći zapravo dalivam trebam što reći zapitajte se sami.
NA SPOMEN ARMIJA BIH VALJA USTATI VALJA ĆUTATI NI RIJEČI PROGOVORITI
DA SE ČUJU TI ODJECI POSLIJE DVADESET GODINA MIRA KAKO JE DOŠAO KRVLJEM OKRUNJENIM I ZELJOM KOVAN SAMO ĆUTITE NI RIJEČ NE PROGOVORITE 15 APRILA SAMO FATIHU DAJTE PREKRSTITE SE I POMOLITE SE ZA DUŠE ŠEHIDA I BORCA ZA NEZBORAV ....
